English (UK)
Utorak, 14 Svibanj 2013 11:43

Kodeks ponašanja i ophođenja u dojou

napisao Sensei St. Hilaire

Zašto je ponašanje u dojou tako važno? Zašto se moram klanjati? Ja se nikom ne klanjam!
U čemu je razlika ako se ovako ili onako ponašam, ako razgovaram za vrijeme treninga ili ne, ako pokazujem poštovanje ili ne? Zar to znači da se onda ne znam braniti? Ako se ne poklonim niže od sempaija (starijeg učenika) – zar to znači da ga ionako neću moći „srediti“? I zašto uopće imamo oznake znanja? Ako mogu „srediti“ 3. ili 4. kyu (plavi pojas) zašto ja nemam automatski 3. ili 4. kyu (plavi pojas).
Ovo su uobičajena pitanja na Zapadu. Američki um odgojen je u društvu u kojem se autoritet izaziva, u kojem vlada mišljenje da bilo tko može postati poznat, a koncept discipline se izbjegava. U našem društvu vjeruje se da smo svi jednaki, vlada sistem razmišljanja „Ja sam ok, ti si ok“. Mi zapravo živimo  u društvu „Ja to ne moram, ako ne želim“.  Izbjegavamo izravne odluke i postupke. Ne sviđa nam se koncept crnog i bijelog, pravog i pogrešnog. Više nam odgovara koncept „politički korektno“ i „društveno prihvatljivo“. Kad dođe do problema s djecom ulazimo u rasprave, umjesto da ih poučavamo. Radije zauzimamo poziciju prijatelja, nego vođe. Istovremeno, mnogi žive u zabludi da posjeduju kvalitete vođe. Upravo takav način razmišljanja dovodi do izjava na samom početku ovog teksta – koje sam čuo puno puta u raznoraznim dojoima.
Pa zašto bismo se onda trebali držati kodeksa ponašanja u dojou i kakav je to kodeks?

   
© AIKIDO-TATAMI